Leukoplakija je zdravstveno stanje usne šupljine koje karakteriziraju bijele mrlje na unutarnjoj strani obraza, na jeziku, a može se pojaviti čak i na dnu usne šupljine ispod jezika.
To je vrlo česta pojava u starijih osoba, ali nije isključivo da se pojavi u bilo kojoj starosnoj dobi, što uvelike ovisi o imunološkom sustavu organizma.
Lezije mogu biti potencijalno opasne, odnosno mogu predstavljati početak karcinoma. One su bijele i sive boje i razvijaju se postepeno te budu lagano zadebljane. Mogu biti osjetljive na određenu hranu, dodir, toplinu, ali isto tako mogu biti i bezbolne.
Glavni uzroci oralne leukoplakije
- izloženost stalnom iritiranju sluznice unutar usne šupljine, čiji uzročnik može biti kemijski ili mehanički nadražaj
- Candida Albicans ili Humani Papiloma Virus (HPV) drugi su mogući uzročnici koji mogu dovesti do oralne leukoplakije
- stalna izloženost UV zračenju
- dugogodišnje navike poput pretjerane konzumacije alkohola, pušenje ili žvakanje duhana
Kako se dijagnosticira leukoplakija?
Liječnik prvo mora odrediti kategoriju i isključiti mogućnost drugih vrsta lezija. Ako smatra da bi se moglo raditi o malignim lezijama u pravilu će naručiti histološki pregled koji zahtijeva biopsiju. Mali dio lezije biti će izuzet i poslan na laboratorijsko ispitivanje.
Mogućnosti liječenja leukoplakije
Kod lakših oblika lezija koje su uzrokovane mehaničkim putem ( oštri zub, nepravila površina na zubnom ispunu, krunici... ) liječenje se provodi na način da se zaglade površine koje iritiraju, ili ako je uzročnik pušenje tada liječenje uključuje obavezan prestanak pušenja odnosno smanjivanje na minimum. Ukoliko takav tretman ne bi pružio odgovarajuće rezultate, liječnik se može odlučiti na kirurško uklanjanje lezija. Naravno, nakon kirurškog zahvata pacijent mora odlaziti na redovne preglede kako bi se sa sigurnošću utvrdilo da je uklonjeno svo potencijalno opasno tkivo i da se nije pojavilo novo.
Drugi, relativno bezbolan način liječenja leukoplakije je tzv kriokirurgija. To je postupak smrzavanja kod kojeg se najčešće koristi tekući dušik, a njime se uništavaju stanice u oboljelom tkivu koje se u konačnici osuši i otpadne. Postupak takvog liječenja najčešće ne ostavlja nikakve trajne ožiljke, jedino što vrijeme ozdravljenja može potrajati malo duže zbog vlažnosti usne šupljine.
Laserska kirurgija je također moguća, ali za to je tu vaš liječnik koji će sugerirati koja je metoda liječenja najpogodnija u vašem slučaju. Liječnik kod liječenja lezija također može propisati retinoid (sadrži vitamin A), koji stimulira rast stanica i na taj način doprinosi bržem ozdravljenju tkiva.
O bilo kakvoj vrsti tretmana da se radi preporučuju se redoviti pregledi u trajanju od bar tri godine iz razloga jer lezije imaju tendenciju da se ponavljaju.